Domovi za stare – vreme za sebe

Imate osećaj kao da ste juče završili osnovnu, srednju školu, fakultet , zaposlili se, izrodili decu, odgajili ih, dobili unuke… Vreme leti, godine se nižu i sve više postoji  potreba da vreme koje je preostalo posvetimo sebi. Nije strano da u Srbiji zajednički prostor dele više generacija. Generacijiski jaz može napraviti poteškoće u komunikaciji i samom životnom funkcionisanju, fale nam nova poznanstva, druženja i posvećenost sebi. Oaza mira, spokoja, dobre zabave i fantastičnog druženja može biti dom za stare.

Danas na tržištu imamo ponudu kako državnih domova za stare tako i privatnih domova. Jedan od najboljih privatnih domava za stare je Dom Gardoš, a što se tiče državnih situacija je dosta loša. Da li će se neko odlučiti za državni ili privatni dom za stare najviše zavisi od toga koliko je neko spreman da izdvoji novca i od same potrebe i nužnosti. Za smeštaj u državni dom postoji određena procedura, koja može da potraje kao i lista čekanja pa se za smeštaj u državni dom može čekati i po nekoliko meseci. Smeštaj u privatni dom za stare ne traži čekanje, ali iziskuje veća finasijska izdvajanja koja kreću od 35.000 do 120.000 dinara. Cena u državnom domu za stare na mesečnom nivou kreće od 30.000 do 60.000 u zavisnosti od toga kakav je tip smeštaja, kakve su potrebe korisnika koji ide na smeštaj, koliko je samostalan kao i stepen potrebne medicinske nege.

U privatnim domovima za stare smeštajni kapaciteti su znatno manji nego u državim domovima. Privatni kapaciteti se u proseku izdvajaju sa oko dvadesetak mesta, dok državni kapaciteti mogu biti i sa preko trista smeštajnih kapaciteta. Manji broj smeštenih korisnika ima prednost za veću posvećenost zaposlenih samom korisniku.  Kako državni tako i privatni domovi moraju da ispunjavaju određene uslove kako bi mogli da neometano da rade i primaju korisnike na smeštaj.

Nadležno Ministarstvo za rad, socijalna i boračka pitanja propisuju određe20ne uslove kojih se mora strogo pridžavati zbog izadavanje licence o radu koje izdaje ovo Ministarstvo. To se pre svega tiče uslova u kojima se smeštaju korisnici, dakle ovde se misli na sam prostor, u jednoj prostoriji u kojoj se spava može makismalno biti troje korisnika, zatim mora da postoji adekvatan prilaz objektu. Kako određeni procenat korisnika koristi tehnička pomagala za kretanja moraju se ispostošovati njihove potrebe i obezbediti lift i rampa za prolazak invalidskih kolica. Uslovi se tiču kadrovske opremljenosti pa je tako pored neophodnih tehničkih i prostornih kapaciteta, bitna i kadrovska opremljenost.

Predviđaju medicinski kadrovi (medicinske sestre, doktori, negovatelji) kao kadrovi sociijalno-psihološke podrške gde spadaju psiholozi i socijalni radnici. Svaki dom za stare srazmerno broju korniska koji su smešteni mora da ima licenciranog socijalnog radnika, koji je zadužen za socijalno – psihološku podršku. Organizacija druženja, radionica i organizacija raznoraznih socijalnih aktivnosti zadatak je socijalnog radnika.

Jako je btino da slobodno vreme korisnika bude adekvatno orgnaziovano i iskorišćeno. Višak slobodnog vremena je dobro iskoristiti na način da ga korisnici provedu kvalitetno u aktivnostima koje ih ispunjavaju i pružaju osećaj opuštenosti i relaksiranosti. Zato su radionice na kojima se pleše, peva, piše, glumi ili recituje odlična stvar da vreme provdeno u domu bude lepše. Živeti život pun plućima i provesti ispunjeno svaki dan, san je svakog pojedinca.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *