Šta je erektilna disfunkcija

 

Erektilna disfunkcija podrazumeva nemogućnost da se kod muškarca uspostavi i održi erekcija, odnosno predstavlja nedostatak seksualne moći.

Drugi naziv za erektilnu disfunkciju jeste možda i mnogo poznatiji, a to je impotencija. 

Vrste erektilne disfunkcije

U zavisnosti od uzroka impotencije, razlikuje se nekoliko vrsta erektilne disfunkcije. Vaskulogena erektilna disfunkcija povezana je sa protokom krvi do penisa i od njega. Psihogena erektilna disfunkcija nastaje zbog psihičkih problema koji mogu biti ukorenjeni u negativnim seksualnim iskustvima u prošlosti, kao i u trenutnim problemima u partnerskim odnosima. Kod neurogene erektilne disfunkcije uzrok je neurološke prirode, naročito ako je kod pacijenta prisutna neka bolest kao što je multipla skleroza i Alchajmerova bolest. Postoji i anatomska erektilna disfunkcija, koja se odnosi na urođene anomalije ili određene povrede muškog polnog organa. Usled nedostatka, odnosno viška određenih hormona javlja se hormonalna erektilna disfunkcija. I na kraju, postoji jatrogena erektilna disfunkcija koja nastaje kao posledica neke operacije ili terapije u predelu koji je povezan sa polnim organom, kao i posledica uzimanja određenih lekova. 

Glavni pokazatelji impotencije

Kao osnovni simptomi erektine disfunkcije u literaturi se navode problemi u tome da pacijent uspostavi erekciju, zatim da je održi, a onda i manjak želje za seksualnim odnosom. Ukoliko su ovakvi simptomi česti i traju određeno vreme, treba se konsultovati sa lekarom i predočiti mu problem da bi se što pre krenulo u njegovo rešavanje. Ne mora da znači da je svaka nemogućnost ostvarivanja erekcije pokazatelj erektilne disfunkcije, kao i da je svaki nedostatak seksualne želje znak da je muškarac impotentan. To je nešto što se svakom može desiti, posebno u kontekstu današnjeg načina života koji obiluje stresom. Dakle, ako je to nešto što se ne javlja često, nema razloga za brigu.

Terapija u rešavanju erektilne distunkcije

U zavisnosti od toga koji se tip erektilne disfunkcije zapaža kod pacijenta, doktor predlaže određenu terapiju. Početak lečenja je svakako u priznavanju činjenice i svesnosti da problem postoji. Zatim, potrebno je obratiti se urologu, psihologu, odnosno endokrinologu. Za početak, pacijentu mogu biti prepisani određeni lekovi koji imaju stimulativnu funkciju. Tu naročito treba biti oprezan zbog brojnih zdravstvenih problema zbog kojih se ovakvi lekovi ne smeju uzimati (kao što su srčani problemi, hipertenzija…). Dalje, ukoliko se ne može sprovesti terapija medikamentima, postoje i druge metode, na primer, takozvane vazoaktivne supstance koje se u obliku krema ili gela nanose na polni organ, čime se takođe stimuliše seksualni nagon. Kao nešto invazivnija metoda u lečenju erektilne disfunkcije postoji i upotreba vakuum pumpe, kojom se erekcija podstiče fizičkim putem. Hirurški zahvat  je nešto što je takođe opcija u lečenju, doduše krajnja, i to PDE5 inhibitorima.   

Šta ako se ne reši problem erektilne disfunkcije

Ukoliko se pacijent odbija da prizna da ima problem i samim tim odlaže lečenje, to sa sobom može nositi brojne dalje probleme. U tom slučaju se produbljuju psihička stanja koja se javljaju zbog nezadovoljstva seksualnim životom, kao što su pojačana uznemirenost, stres, osećaj stida… Sve to utiče dalje na partnersku vezu, pa je na više nivoa važno rešiti takav problem na vreme.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *