Dijabetes i fizička aktivnost
Broj obolelih od dijabetesa je sve veći, ova bolest dobija razmere pandemije, u Srbiji čak 10% stanovništva ima dijabetes. Neminovna je bolja preventiva, ali i edukacija obolelih, kako bi se bolest stavila pod kontrolu, a njene posledice po sveopšte zdravlje smanjile, trenutno je na zloglasnom najvišem nivou po kobnim posledicama po zdravlje, ne samo starijih osoba, već i adolescenata, pa i mnogo male dece.
Fizička aktivnost je najvažniji za prevenciju, ali i kontrolu dijabetesa, zato se sve češće organizuju turniri za dijabetičare u različitim sportovima kako bi se upravo istakao značaj sporta, ali i nepostojanje granica ukoliko postoji snažna volja, sve je moguće, pa čak i da se ostvare vrhunski sportski rezultati.
Kako fizička aktivnost utiče na dijabetes?
Važno je da osobe koje imaju dijabetes svakodnevno šetaju, trče ili vežbaju, na taj način će u mnogome doprineti boljitku svog opšteg zdravstvenog stanja, prvenstveno će gubiti na telesnoj težini, što je još važnije, za taj period vežbanja smanjiće sigurno prosek nivoa šećera u krvi, zato što aktivnost poboljšava osetljivost na insulin, a što je bolja osetljivost na insulin, nivo šećera je niži.
Doći će sigurno do jednog opšteg boljitka, vežbanje utiče na krvni pritisak, umanjuje rizik od kardio-vaskularnih bolesti, jača mišiće i na kraju, možda i najvažnije, u teretanama i terenima za vežbanje se stiču nova prijateljstva.
Samo je početak težak
Na početku će zasigurno delovati veoma teško, neophodan je sistematski pregled, ne neki poseban i detaljan, već redovna poseta lekaru i konsultacije sa njim, najbolje preporuke vežbi i aktivnosti dobijaju se od lekara koji prati opšte stanje dijabetičara. Prvi savet biće sigurno da se krene polako, a onda vremenom pojačavaintenzitet ukoliko je moguće, nikako ne treba početi punim intenzitetom.
Za one koji nisu navikli da vežbaju i da se aktivnije kreću neminovan je bol u mišićima prvih dana. Ukoliko forsiraju vežbanje, onda ono sigurno neće biti prijatno iskustvo, posebno što se često dešava da se tokom vežbanja i posle njega menja nivo glukoze, jedna od obaveza osoba sa dijabetesom je da tokom vežbanja kontrolišu nivo glukoze, ali i da izmere nivo glukoze u krvi pre vežbanja. Za one koji primaju insulin važi da ne treba da vežbaju bar dva-tri sata od unosa insulina, u suprotnom, ukoliko treniraju sa aktivnim insulinom u organizmu izlažu se riziku od hipoglikemije.
Ukoliko je nivo glukoze u krvi veći od 16 mmol/l, to je već rizik za vežbanje, medjutim, ne znači da ne postoji način da se nadje odredjena mera, uz savete lekara sigurno će se odrediti optimalno vreme vežbanja i vežbe koje su odgovarajuće za osobe koje imaju dijabetes.
Intenzitet vežbanja za dijabetičare
Uz savete lekara dijabetes ne treba da bude prepreka fizičkoj aktivnosti, uz optimalno vežbanje od pola sata svakog dana, pacijenti sa povišenim glukozom imaće samo opštu zdravstvenu dobrobit, vremenom će naučiti na koje vežbe njihovo telo najbolje reagujei moći će da vežbaju bez kontrolisanja glukoze u krvi, dovoljno je da prate kako se organizam ponaša tokom vežbanja. Pacijentima obolelim od dijabetesa preporučuju se aerobne i anaerobne vežbe. Tokom aerobnih vežbi oni mogu da pričaju, vežbe su niskog i srednjeg intenziteta i mogu da se rade bez naprezanja, pa se nivo šećera u krvi kod ovih vežbi mnogo lakše kontroliše.
Anaerobne vežbe su visokog intenziteta, tokom ovakvih vežbi pacijentima je zabranjeno da pričaju, zbog naprezanja, one nisu baš preporuka za pacijente koji imaju dijabetes, nivo glukoze u krvi se teže kontroliše tokom ovakvog vežbanja i sigurno će skočiti nakon samog vežbanja. Iako su jačeg intenziteta, nose veći rizik i anaerobne vežbe mogu da koriste ukoliko se prati ponašanje organizma tokom vežbanja, glukoza će verovatno skočiti tokom samog vežbanja i neposredno posle, ali će sat vremena nakog treninga sigurno biti ispod nivoa koji je optimalni za pacijenta koji vežba.
Šetnja kao umerena aktivnost
Udruženja za dijabetes preporučuju 150 minuta šetnje nedeljno umerenog intenziteta, to je mera za optimalno kardiometaboličko zdravlje obolelih od dijabetesa. Mnoge espertske grupe se studiozno bave analizom uticaja šetnje na nivo glukoze u krvi. Analize su pokazale da samo dva minuta šetnje posle obroka utiče na smanjenje glikemijskog uticaja obroka, ukoliko se šetnja produži na pet minuta ona će sigurno stabilizovati nivo glukoze nakon obroka.
Osobe sklone riziku od dijabetesa treba više da se kreću, nije obavezno trčanje ili brzo hodanje, čak i lagani hod je daleko delotvorniji od stajanja. Ukoliko su u mogućnosti, bilo bi dobro da bar pola sata odvoje za lagane vežbe koje, dokazano, pomažu u smanjenju razvoja insulinske rezistencije. Od lagane šetnje posle obroka imamo svi korist, ne samo osobe u riziku od dijabetesa, zato treba da uvažimo savete lekara koji insistiraju na umerenoj, ali ciljanoj fizičkoj aktivnosti.
Оставите одговор