Da li je ugalj dobar izbor za ogrev?

Pitanje koje se možda kod mnogih postavi u nekom momentu jeste upravo ovo, da li je ugalj dovoljno dobar izbor da bi bio ogrev, bilo da se radi o loženju malih kotlova ili o većim sistemima centralnog grejanja u okviru stambenih jedinica.

Ovde ćemo izuzeti industriju i proizvodne pogone, jer da nije uglja, mnogi od njih bi veoma teško obavljali svoje delatnosti ili bi se proizvodni procesi zaustavljali.
Iako se čini da je glavna vrsta ogreva drvo, ipak je to i dalje ugalj, budući da se drvo kao ogrev koristi u stanovima i kućama sa samostalnim sistemima grejanja, a neretko im se, bar u maloj meri, pridružuje i sam ugalj.

Glavni razlog tome leži u prirodi uglja koja mu dozvoljava da postigne visoku, tačnije, potrebnu temperaturu vazduha i da je održava na istom ili sličnom nivou. U tome i leži glavni razlog zašto se mnogi odlučuju da upravo ugalj bude primarna vrsta ogreva za njihove grejne sisteme.

Koji ugalj je najbolji za ogrev?

Stovarišta za prodaju uglja uglavnom nude više vrsta uglja koje se koriste kako u stambenim jedinicama, tako i u industriji. Kada govorimo o ogrevu, onda govorimo o potrebnim kalorijskim vrednostima određene vrste uglja. Optimalno govoreći, najbolji ugalj jeste onaj koji ima prosečnu kalorijsku vrednost u iznosu od 18 500 kj/kg.

To su, recimo, ugalj Štavalj, Jasenovac, Banovići, čije se kalorijske vrednosti kreću oko ove brojke. Kalorijska vrednost govori o tome da li je moguće ugalj koristiti kao ogrev i to da li je za manje ili veće sisteme grejanja.

Koje vrste uglja postoje?

Kao što smo već naveli, stovarišta za prodaju uglja nude veći broj njegovih vrsta. Kriterijumi prema kojima se mogu podeliti vrste uglja su različiti, ali najpoznatija podela jeste na treset, lignit, mrki i kameni ugalj. Kod nas se za ogrev uglavnom koriste vrste mrkog uglja, budući da ima visoku kalorijsku vrednost, a ne zahteva često loženje, zbog čega je odličan za veće sisteme centralnog grejenja, kao i za industriju.
Treset je vrsta uglja sa malom kalorijskom vrednošću, pun je vlage, pa je njegova upootreba u ove svrhe smanjena.

Lignit ili „drveni ugalj“, najviše se koristi u manjim domaćinstvima, jer poseduje dovoljnu kalorijsku vrednost, a za sobom ne ostavlja mnogo pepela. Posebno je zastupljen u domaćinstvima gde ne postoje posebne kotlare, izdvojene prostorije, jer ne ostavlja mnogo korova i prašine za sobom.

Za razliku od svih njih, kameni ugalj se u najvećoj meri koristi u industrijskim procesima, budući da poseduje jako veliku kalorijsku vrednost i koristi se za dostizanje visokih temperatura. U slučaju korišćenja u sistemima centralnog grejanja može se koristiti isključivo u sistemima koji su otporni na visoke temperaturne vrednosti.

Kada se ugalj kupuje?

Iako se mnogi odlučuju da ugalj kupuju pred samu sezonu, najbolji potez jeste njegovo
obezbeđivanje i skladištenje tokom leta i to iz više razloga. Jedan jeste suvo i toplo vreme, pa ugalj neće doći u dodir sa vlagom, kao što se dešava kada se kupuje tokom jeseni. Drugi razlog jeste ekonomičnost, budući da su cene uglja uvek leti niže u odnosu na predsezonu ili sezonu grejanja.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *