Kako smo došli do bezmetalnih krunica?

Stomatološke krunice predstavljaju protetičko rešenje za saniranje oštećenih zuba. Cilj ugradnje krunica je ojačavanje zuba ili poboljšanje njihove vizuelne pojavnosti. Krunice imaju više namena, koriste se za ojačavanje zuba od lomljenja, koriste se i za zamenu zuba kog iz nekog razloga nema, da pokriju zubni kanal ili slab zub. One održavaju zube funkcionalnim i u isto vreme sprečavaju nastanak nepravilnog zagrižaja.

Pitanje je, kako i kad smo počeli da popravljamo polomljen ili zub koji nedostaje? Sve o protetici i bezmetalnim krunicama možete pročitati na sledećem linku.

Azija

Prvi zabeležen primer korišćenja zubnih krunica datira još pre četiri hiljade godina i to u jugoistočnoj Aziji, u Luzonu ostrvu na Filipnima. Na skeletima nekadašnjih stanovnika Filipina su pronađeni tragovi koji ukazuju na to da su oni koristili izvesne zlatne obloge za zube, kao i čitave zlatne zamene za zube. One su zapravo neka vrsta prvih prostih protetičkih krunica. Modifikovani zubi koji imaju tragove zlata na sebi su bili jako popularni kod poglavara i pripadnika vladajuće klase tog vremena. Posedovanje zlatnog zuba je bio simbol bogatstva, moći i društvenog statusa.

Drevna Italija

Oko 700 godina pre nove ere, Etrurci – drevna civilizacija koja je živela na teritoriji današnje Italije, su koristili zlato kao stomatološke krunice. Luksuz i bogatstvo su bili važni za Etrurce, što se jasno može videti na zubima nekadašnjih stanovnika Toskane. Na skeletima etrurskih stanovnika je utvrđeno da postoje tragovi prvobitnih protetičkih krunica, koje su pravljene od zlata i postavljane na sam vrh zuba. Arheolozi su takođe utvrdili postojanje veštakih zuba, na skeletima ovih ljudi. Ti prvobitni veštački zubi su bivali vezani zltnom žicom i spojeni sa zubima koji su postojali. Ovo je u stvari i prvi primer korišćenja takozvanih mostova u stomatologiji. Zbog svoje želje da eksperimentišu, Etrurci su označeni kao prvi estetski zubari.

Evropske inovacije

U Evropi se u 15. Veku pojavljuju preteče današnjih modernih stomatoloških tehnika. Tokom tog perioda, oni su rezbarili kosti različitih životinja i koristili produkte rezbarenja kao zamenu za zube. U 18. veku je bila popularna metoda korišćenja ljudskih zuba, kao zamena za polomljen. Ova metoda nije bila najbolje rešenje, jer bi telo odbacivalo osobe u koje je ugrađen zub nekog drugog. Krajem 18. veka je napravljen prvi porcelanski zub. Već u 19. veku porcelanski zubi postaju standardna mera u rešavanju stomatoloških problema.

Porcelanski zubi stupaju na scenu

Doktor Čarls Lend je 1903. godine predstavio prvu porcelansku oblogu za zub, proizvod koji je patentirao 1889. godine, a koja je danas najsličnija onome što danas protetička krunica predstavlja. Procedura postavljanja ovakve krunice se sastoji u oblaganju polomljenog zuba, kako bi izledao kao nov. Upotreba ovih porcelanskih obloga je bila široko rasprostranjena sve do 1950. godine, kada na scenu stupaju metalne krunice.

Danas – bezmetalne krunice

Danas se krunice prave od različitih materijala, postoje i dalje zlatne i metalne krunice, ali je u značajnom porastu upotreba bezmetalnih krunica. Najnoviji trend u stomatologiji je ugradnja upravo ovih bezmetalnih krunica, jer imaju niz boljih osobina u odnosu na one metalne. Pošto središnji deo ovih krunica ne sadrži metal, one izgledaju mnogo prirodnije u odnosu na prethodno rešenje. Pored ovoga bezmetalne krunice su jače i bolje rešenje za problematične zube.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *