Najpopularnije vrste uglja

Zima se polako ali sigurno približava, grejna sezona je počela, i dok uživate unutar toplih domova, ako ne živite u zgradi sa centralnim grejanjem, velika verovatnoća je da je za vaš osećaj udobnosti zaslužno pucketanje uglja u peći ili njegovo sagorevanje u kotlu. Iako su ove sezone cene uglja nešto jače u odnosu na prethodnu, ugalj i dalje predstavlja jedan od najisplativijih načina za grejanje. 

 Šta je ugalj i kako nastaje

Ugalj predstavlja fosilno gorivo, koje se, osim što je jedno od najpopularnijih ogrevnih sredstava, koristi za proizvodnju skoro 40 procenata električne energije širom sveta, kao i za dobijanje čelika i cementa ugrađenog u većinu zgrada koje nas okružuju dok hodamo ulicom. Procenjuje se da je formiranje počelo tokom perioda od pre 360 do 290 miliona godina. Nastao je akumuliranjem biljne materije u močvarnim i tresetni područjima, koja se, nakon što je bila pokrivena zemljom i izložena toploti i pritisku koji je nastajao kao posledica pomeranja tektonskih ploča, pretvarala u ugalj, a za taj proces bili su potrebni milioni godina. Kvalitet uglja uglavnom zavisi od toga od kakvog tipa vegetacije potiče, dubine na kojoj je bio zakopan, temperature i pritiska koje deluju na tim dubinama, kao i peiroda koji je bio potreban da se formiraju naslage uglja. Pomenuti faktori utiču na to koliki deo biljne materije će se transformisati u ugljenik, a procenat ugljenika određuje kvalitet uglja. Veći procenat ugljenika prisutan je u uglju kome je trebao duži vremenski period da se formira, dok se niži procenti ugljenika karakterističan za takozvani ’’mlađi’’ ugalj.

Vrste uglja

Prvu fazu u procesu nastanka uglja predstavljla treset, drvenasta i mekana materija koja sadrži veliku količinu vode i mali procenat ugljenika. Odlikuje ga niska kalorijska vrednost, veoma slabo gori, a tokom procesa sagorevanja stvara velike količine dima. Veoma retko se eksploatiše, ne koristi se za ogrev, a uglavnom se koristi kao dodatak đubrivima.

Lignit nastaje nakon što treset dodatno ’’odstoji’’, bude dodatno izložen toploti i pritisku. Naziva se i ’’drveni ugalj’’ i najviše se koristi za ogrev u domaćinstvima. Ima najmanji procenat ugljenika i sadrži najviše vlage, ali zato veoma dobro gori i nakon sagorevanja ne ostavlja velike količine pepela. Procenat vlage moguće je smanjiti sušenjem, dok se kvalitet može poboljšati oplemenjivanjem, a među najpopularnije, ovog tipa, kod nas, spada ugalj sušeni Vreoci, koji se iskopava u rudarskom basenu Kolubara.

Mrki ugalj predstavlja narednu fazu, a ime je dobio po tamno crnoj boji, koja ponekad može prelaziti i u plavičastu, tvrdog je i kompaktnog sastava. Deli se na meki i tvrdi, a podela se zasniva na tome koliko biljnih ostatka je prisutno na njemu. Odlikuje ga visoka visoka kalorijska vrednost, prilikom sagorevanja proizvodi male količine pepela i ne zahteva često loženje jer dosta dobro održava temperaturu. Iako je nešto skuplji od lignita, zbog pomenuth karakteristika predstavlja najčešći izbor potrošača, posebno onih koji ga koriste u kućnim kotlarnicama, a svoju primenu takođe nalazi iu industrijskoj proizvodnji. Jedan od najpopularnijih na ovim prostorima je mrki ugalj Banovići, koji se uvozi iz Federacije BiH.

Kameni ugalj ima najveću kalorijsku vrednost a karakteriše ga specifična boja u rasponu od tamno sive do crne. Iako dugo održava toplotu, najčešće se koristi u industriji jer je za upotrebu u zagrevanju domova potrebno imati sistem grejanja koji dovoljno veliki i jak da može da podnese njegovu toplotnu vrednost.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *