SVE O ADVOKATIMA U KRATKIM CRTAMA!

Pre početka, mora se razumeti psihološki karakter ljudi koji žele da se bave advokaturom. Takvih ima svega 1% ljudske populacije. Oni su, na prvom mestu, idealisti, entuzijasti. Neumoljivi sanjari sa konstruktivnim ciljem – da poprave društvo. Ne odustaju od borbe da se sprovede pravda. Komunikativni, lako uspostavljaju dobre međuljudske odnose. Zahvaljujući jakoj volji i motivaciji, najpre završe Pravni fakultet. Ovo je tek prva stepenica u ostvarivanju njihovog ličnog cilja, a to je samostalna advokatska kancelarija. Posle višegodišnjeg učenja pravila i zakona, dužni su da odrade pripravnički staž, čija je dužina propisana zakonom. Za ovo im je potrebna neka ustanova ili advokatska kancelarija sa stažom rada minimum 3 godine. Tu stiču praktična znanja, dragoceno iskustvo. Uče kako da razgovaraju sa klijentima, kako pravilno da koriste terminologiju, kako da sastave tužbu. Kad istekne vreme, na red dolazi polaganje pravosudnog ispita. On se sastoji iz 2 dela. Polažu istog dana pismeno – građansko i krivično pravo, a usmeno još 7 ispita. Ali, Zakon o advokaturi ih obavezuje da polažu još 3 oblasti. Tek posle toga, svečano polažu advokatsku zakletvu: „ Zaklinjem se svečano da ću dužnost advokata obavljati savesno. Da ću se u svom radu pridržavati Ustava, zakona i drugih propisa, statuta advokatske komore i Kodeksa profesionalne etike advokata i da ću svojim postupcima i ponašanjem čuvati ugled advokature. “ Advokatska komora, na dan položene zakletve, donosi rešenje o upisu u imenik advokata i izdaje advokatsku legitimaciju. Tek sada, advokat ima pravo da otvori svoju advokatsku kancelariju. Ukoliko on, nakon 3 godine rada – kada stekne pravo, primi kod sebe novog pripravnika, dužan je da mu obezbedi odgovarajuće uslove za rad i obuku u skladu sa svrhom pripravničke prakse. Svaki advokat, bez obzira gde mu se nalazi teritorijalno, advokatska kancelarija ima pravo da se bavi advokaturom na teritoriji cele zemlje. Ima pravo da se bavi advokaturom i u stranoj državi, ali u skladu sa potvrđenim međunarodnim ugovorima i propisima te države o pravu na rad stranih advokata.

OSNOVNE DUŽNOSTI ADVOKATA

Advokat je dužan da se stvarno i stalno bavi advokaturom, da pruža pravnu pomoć stručno i savesno u skladu sa zakonom, da čuva advokatsku tajnu i da svakim aspektom svog života čuva ugled advokature. Mora stalno da stiče i usavršava znanja i veštine, potrebne za samostalno vođenje advokatske kancelarije. Postoje i obaveze odbijanja pružanja pravne pomoći u nekoliko slučajeva, npr ako je u istoj pravnoj stvari zastupao suprotnu stranu, ili ako je član zajedničke advokatske kancelarije koja u istoj pravnoj stvari zastupa ili je zastupana suprotna stranka. Znači, ne sme biti sukoba interesa, jednostavno rečeno. Advokat je dužan da čuva, kao profesionalnu tajnu, sve što mu je stranka poverila. Obaveza čuvanja tajne nije vremenski ograničena. Advokat ne sme da se bavi poslovima koji su nespojivi sa ugledom profesije. Ne može imati drugu samostalnu delatnost i ima pravo da radi jedino u advokatskom ortačkom društvu ili nekom drugom srodnom radnom mestu. Zabranjeno je reklamiranje advokata. Dopušteni način predstavljanja uređuje advokatska komora i kodeks. Advokat ima pravo da otkaže zastupanje, ima pravo samo na jednu kancelariju, ima pravo na nagradu i naknadu troškova za svoj rad, u skladu sa tarifom koju donosi Advokatska komora Srbije. Visina naknade zavisi od vrste postupka, preduzete radnje, vrednosti spora, visine zaprećene kazne. Advokat je dužan da klijentu izda obračun nagrade i naknade troškova za izvršene radnje i izdatke.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *